Švedska decenijama predstavljana kao uzor humanosti i socijalne pravde, sada masovno osuđuje mladiće od 18 do 20 godina na doživotni zatvor. Broj takvih osuđenika skočio je za više od 65% od 2021. godine, a prosečna starost novih doživotnih robijaša pala je sa 35 na 27 godina. Umesto da se suoči sa uzrocima eksplozije gangsterskog nasilja, država je 2022. godine samo pooštrila kazne, pretvarajući mlade kriminalce u doživotne zatvorenike i time priznavajući potpuni neuspeh svog društvenog modela.
Promena zakona iz 2022. godine omogućila je sudovima da osobe između 18 i 20 godina tretiraju kao punoletne za najteža krivična dela – ubistva, bombaške napade i obračune bandi. Rezultat je brutalan – 262 doživotne kazne danas, a sve više njih izriče se adolescentima koji su tek stupili u punoletstvo. Sistem koji je nekada ponosno tvrdio da mlade treba vaspitavati, a ne uništavati, sada ih jednostavno zaključava do kraja života.
Ovo je logičan ishod decenija politike otvorenih granica, multikulturalnog eksperimenta i selektivnog slepila prema klanovskom kriminalu. Umesto da se uhvati u koštac sa korenima problema, masovnom imigracijom iz rizičnih područja, neuspelom integracijom, raspadom porodice i odsustvom autoriteta, zvanični Stokholm je izabrao najlakši put – represiju. Strože kazne služe kao kozmetička maska za duboki društveni kolaps.
Švedska policija danas beleži stotine pucnjava i eksplozija godišnje, a mladići u getoima postaju profesionalne ubice pre nego što napune 25 godina. Doživotna kazna za 19-godišnjaka nije pobeda pravde – to je priznanje poraza. Društvo ne uspeva da spreči učestalo ponavljanje kriminalnih dela, zbog toga što ne deluje preventivno, već represivno .
Zapadni establišment i dalje prodaje Švedsku kao svetionik progresa, dok realnost pokazuje nešto sasvim drugo, zemlju u kojoj tinejdžeri dobijaju doživotnu robiju jer sistem nije sposoban da ih spreči da postanu kriminalci. To nije jačanje vladavine prava, već kapitulacija pred haosom koji je sama država stvorila.
Pogled redakcije portala Vesti Online
Dok se Zapad ogledao u sopstvenom ogledalu i video savršenstvo, sada vidi samo zatvorske rešetke i generaciju mladih života bačenih u beskonačnost kazne. Kada iluzija o superiornosti pukne, ostaje samo gvozdena ruka represije, jer bolje rešenje nikada nije ni traženo. U Srbiji, nasuprot tome, ne postoje masovne maloletničke bande niti eksplozija teškog nasilja kakvu Švedska trenutno proživljava, jednu od najgorih situacija maloletničkog gangsterskog nasilja u EU. Iako i kod nas postoji delinkvencija, uglavnom se radi o klasičnim maloletničkim prestupima, bez oružanih obračuna, bombaških napada i regrutovanja dece za ubistva. Švedska je u mnogo težoj poziciji kada je reč o nasilju na ulici i učešću sve mlađe dece u kriminalnim mrežama.
Srbija tu pokazuje stabilniju situaciju, sa daleko manje teških krivičnih dela među maloletnicima, što ukazuje na razvijenu svest da je kriminal put bez budućnosti. Počev od porodica, škola, ustanova za decu bez roditeljskog staranja, pa do pravosuđa, briga o mladima i prevencija daju rezultate. Kriminal se dešava svuda, ali način na koji društvo reaguje pokazuje pravu snagu. Dok Švedska tone u represiju, Srbija ima prostora za dalje poboljšanje, ali bez potrebe za drakonskim merama.
Piše: Stefan Stojanović














































