Jedna od najvažnijih monaških zajednica u pravoslavlju, posle Svete Gore, jesu Meteori. Srpskoj javnosti je međutim, malo poznato da je najveći manastir na Meteorima – manastir Veliki Meteor – podigao bratanac cara Dušana, Jovan Uroš, sin Dušanovog polubrata Siniše Nemanjića, poznatog i kao Simeon Paleolog.
Siniša, odnosno Simeon, bio je najpre kralj, a zatim i car Epira i Tesalije, a na tom mestu ga je 1369. godine nasledio sin Jovan Uroš. Međutim, vladao je samo tri godine – 1372. godine abdicirao je i postao poslednji muški izdanak loze Nemanjića koji je nosio titulu kralja ili cara. Posle abdikacije zamonašio se i postao monah Joasaf. Živeo je do 1422. godine, a kasnije je proglašen za sveca – Svetog Joasafa Prepodobnog.
Mesto za manastir Veliki Meteor, na najvišem vrhu, odredio je monah Anastasije. Velika finansijska sredstva za gradnju obezbedio je najpre Simeon Paleolog, a zatim je i njegov sin, kao monah Joasaf najveći deo bogatstva koje je kao vladar imao uložio u izgradnju manastira.
Joasaf je pomagao i gradnju drugih manastira, a iguman Meteora postao je deset godina posle zamonašenja, nakon smrti svog duhovnog oca, monaha Anastasija.
Inače, na Meteorima je do 16. veka postojalo čak 24 manastira, a danas ih je preostalo svega šest, jer su ostali uništeni u vreme otomanskih osvajanja, dok je jedan miniran tokom Drugog svetskog rata.
„Meteori nisu samo kamenje, jer se tu nalazi duhovna lepota koja ne može biti opisana rečima. Kameni stubovi su bedemi, ne samo u arhitektonskom smislu, već i bedemi vere, izgrađeni kao hvalospev Bogu. Ovde život dobija novo značenje“, kaže za „Vesti Online“ mlada Novosađanka koja je nedavno hodočastila na Meteorima i dodaje da još ne može da svede sve utiske o ovom svetom mestu pravoslavlja.
Ona ističe da je na nju poseban utisak ostavila priča o Jovanu Urošu, odnosno monahu Joasafu, o kome je do tada veoma malo znala.
„Jovan je odbacio carsko dostojanstvo i zemaljska dobra i postao Joasaf. Kao njegov predak, Rastko Sava Nemanjić, izabrao je da njegov put ne bude put carstva i moći, već put duhovnosti. Povukao se u Meteore i posvetio Božjem imenu. Kao što je Sava pre njega gradio Hilandar, Joasaf je ostavio za sobom ovaj manastir, koji stoji kao svedočanstvo ne samo njegove vere, već i vere celog njegovog naroda“, kaže naša sagovornica.
Prenosi i jedan lični utisak o freskopisu u Velikim Meteorima.
„Govore da se ne zna ko je oslikao manastir. Ali svako ko je ikada bio u Gračanici i video te svete zidove razumeće nalik čemu su Meteori freskopisani. To je građevina koja spaja nebo i zemlju, molitvu i kamen, prošlost i budućnost. Baš kao i naša svetinja na Kosmetu“, navodi ona i dodaje:
„Klekla sam pred mošti monaha Joasafa, koje se čuvaju u manastiru. Molila sam se za Kosovo i Metohiju, pominjući naše svete pretke. Meteori nisu samo grčko kulturno nasleđe. Oni su svetski fenomen, oda Bogu, ali i jedan od najvećih spomenika koji svedoči o srpskoj istoriji i našem narodu. Srbi su civilizacija i svet, i to sam osetila više nego ikada, stojeći na ovom svetom mestu.“
Pogled redakcije portala Vesti Online
Manastir Veliki Meteor dnevno poseti na hiljade turista i hodočasnika iz celog sveta. UNESCO je još 1989. godine Meteore uvrstio na Listu svetske kulturne baštine, dok su ih grčke vlasti sedam godina kasnije proglasile za zvanično sveto mesto.
Piše: Siniša Kostić










































